Tijekom proteklog desetljeća velika su tržišta neprestano poboljšavala svoje sigurnosne propise za vodu za piće i materijale koji dolaze u dodir s hranom. Revidirana Direktiva EU-a o vodi za piće (EU) 2020/2184 iz 2020. pojačala je zahtjeve za procjenu utjecaja materijala za distribuciju vode na zdravlje, zahtijevajući od država članica da osiguraju sljedive certifikate o higijenskoj sukladnosti za komercijalno dostupne cijevi i priključke. NSF-ov sustav certificiranja treće-strane prema američkom Zakonu o sigurnoj vodi za piće također slijedi načelo "procjene na temelju specifičnih formulacija proizvoda". Nove tvornice za preradu hrane na Bliskom istoku i u jugoistočnoj Aziji često izravno usvajaju WRAS ili NSF standarde kada prolaze kroz reviziju druge-strane od strane europskih i američkih marki. U tom kontekstu, "cijevi za-prehrambene kvalitete" transformirale su se iz izborne prednosti u obvezni zahtjev s dokumentacijom o sukladnosti.
PPR (Polypropylene Random Copolymer) molekularni lanci sastoje se samo od elemenata ugljika i vodika i ne sadrže teške metale. Sukladni PPR proizvodi izrađeni su od polipropilenske smole za hranu -bez dodatka stabilizatora na bazi olova-, čime se eliminira put za ispiranje štetnih tvari kao što su olovo, kadmij i živa iz stijenke cijevi na razini sirovina.
Nasuprot tome, pocinčane čelične cijevi nagrizaju svoje unutarnje stijenke nakon dugotrajnog protoka vode, dopuštajući hrđi i istrošenim slojevima cinka da prodru u medij; neke PVC formulacije oslanjaju se na plastifikatore i stabilizatore, što izaziva zabrinutost oko migracije aditiva. Iako se obrada PPR-om i dalje koristi antioksidansima i masterbatchima boja, njegova se glavna formula ne oslanja na toksične komponente, što je preduvjet za njegovo uključivanje u rasprave o prehrambenoj-kvaliteti.
Cjevovodi postrojenja za preradu hrane transportiraju ne samo čistu vodu, već i voćne sokove, vina, sirutku i niske-koncentrirane otopine za čišćenje. PPR je u biti kemijski inertan na te medije, ne reagira i stoga ne mijenja okus, boju ili sastav tekućine-što je ključni čimbenik za industriju pića i začina.
Drugi pokazatelj je hrapavost unutarnjeg zida. Sukladne PPR cijevi obično imaju unutarnju hrapavost stijenke kontroliranu na Ra < 0,8 μm, što rezultira gustom i glatkom površinom koja sprječava prianjanje medija na stijenke i stvaranje kamenca, a također otežava stvaranje biofilma. U usporedbi s metalnim cijevima s grubim unutarnjim stijenkama, one pokazuju vrhunsku čistoću pod dugotrajnim-uvjetima protoka vode.
Čimbenik koji se lako zanemaruje u transportu-razreda hrane jest taj da izloženi dijelovi cijevi izloženi svjetlu ili umjetnom osvjetljenju mogu lako potaknuti rast mahovine i mikroorganizama unutar cijevi zbog kombiniranog djelovanja vode, svjetla i organskih hranjivih tvari. Zelene cijevi- koje blokiraju svjetlo smanjuju propusnost svjetla na ispod 0,2% putem bojanja cijevi, što otežava reprodukciju fotosintetskih mikroorganizama zbog nedostatka svjetla. Ova vrsta PPR cijevi za vodu prikladna je za dugotrajni-transport zatvorene-petlje gdje nije moguće potpuno izlaganje svjetlu.
PPR cijevi prikladne su samo za primjenu u prehrambenoj -klasi ako se pravilno koriste: maksimalna dugoročna-radna temperatura je 70 stupnjeva, a mogu izdržati trenutno visoke{3}}temperature tekućina do 95 stupnjeva. Kipuća voda i para iznad 100 stupnjeva nisu primjenjivi. Medij je ograničen na čistu vodu i blage tekućine za hranu-; jake kiseline, jake lužine i organska otapala mogu uzrokovati koroziju ili bubrenje. Projektirani životni vijek od 50 godina temelji se na standardiziranoj konstrukciji i usklađenim radnim uvjetima; nekontrolirani parametri toplinske fuzije izravno će utjecati na stvarni vijek trajanja.
PPR cijevi stekle su međunarodno priznanje u području prijevoza hrane-zbog svoje sveobuhvatne učinkovitosti u sigurnosti materijala, mogućnosti provjere certifikacije, kemijske inertnosti, čistoće unutarnjeg zida, kontrole spojnih čvorova te svojstava-blokiranja svjetlosti i-inhibicije algi. Što se tiče kupca, utvrđivanje je li PPR vodovodna cijev prikladna za prehrambeni projekt trebalo bi se temeljiti na tri činjenice: koristi li se izvorni PPR materijal, posjeduje li treći-certifikat o zdravstvenoj ispravnosti za odgovarajuće tržište i jesu li parametri poput stope blokiranja svjetla i hrapavost potkrijepljeni stvarnim mjerenjima, a ne izjavom "razred hrane" u promotivnom tekstu.
